Teško je sažeti »Priču« koju je Stipe Božić podijelio u nedjelju s nama. To nije tek Priča o alpinizmu, planinama, opremi i uspijesima. Ovo je priča o Životu, Ljubavi, Duhovnosti, Prijateljstvu, Granicama svijesti, Smislu započimanja projekata te Životu van »komfort-zone«.

Stipe nam je prepričao put od planinarenja na brdu sv. Mihovil gdje je odrastao do osvajanja najvećih, a i najopasnijih svjetskih vrhova. Priznao nam je da je shvatio da je u životu jako važno imati idole, najveće i najbolje. Samo oni mogu motivirati i micati naše granice.

Sir Edmund Hillary je 1953. godine prvi zakoračio na najveći svjetki vrh – Mont Everest! Nakon toga je osvojio još brojne vrhove i prolazio, do tada još nekoračanim putevima. Svoj utjecaj u društvu (kraljica Elizabeta mu je dodijelila Orden časti), je iskoristio za pomoć Nepalu. Naime pod njegovom inicijativom na tom području su otvarane prve škole i bolnice. On je bio idol Stipi Božiću koji ga je motivirao na brojnim putevima i projektima, ali i za djelovanje u Životu gdje nema planina i vrhova. U životu gdje je od 0-24h u pripravnosti za spašavanje osoba čiji se život nalazi u neposrednoj opasnosti, kao i ostali volonteri Gorske službe spašavanja.

Proputovali smo s njim i kroz Kilimanjaro, Nepal, Antartiku. Na pitanje koje putovanje mu je bilo najposebnije, odgovara da je to ekspedicija na Antartici uz objašnjenje da je doživio osjećaj neusporediv sa svim do tada. Od svih različitih kultura i ljudi koje je imao priliku upoznati, najviše su ga dojmili Nepalci. Nestvarno su sretni i smireni bez obzira na težački život.

Iz susreta sa Stipom Božićem smo naučili mnogo, te se nadamo da ćemo imati priliku ponoviti ovaj susret sa ostalim učenicima i studentima!