Radionicu je predvodila gost predavač – Suzana Denić, službena prevoditeljica koja radi u Udruzi gluhih i nagluhih osoba u Splitu.

Suzana je započela radionicu sa kratkom pričom kako je postala prevoditelj. Odrasla je u obitelji gdje je otac gluh od rođenja a mama od šeste godine života, sama je naučila komunicirati s njima te su imali interne znakove. U Splitu ni dan danas nema dovoljno prevoditelja, što je Suzani bio dodatni motiv da nauči hrvatski znakovni jezik i od tada radi kao prevoditelj na području Splitko-dalmatinske županije gdje ima pune ruke posla, asistira i gluhim studentima na nastavi i ispitima. 

Počeli smo sa abecedom, koja je prilično slikovita i jednostavna.

Nakon toga smo naučili osnove komuniciranja: kako se predstaviti, pitati drugog kako je, zahvaliti se, reći koju školu idu i što žele postati kad odrastu.

Učenicima se radionica svidjela. Naučili su da znakovni jezik nije mahanje rukama ili pantomima, da se nikada nikom ne smije rugati, na nijednoj osnovi te da je znakovni jezik – prirodni jezik gluhih osoba.

Učenici su izrazili želju naučiti više znakova te ćemo sigurno organizirati još jedno druženje na ovu temu!