Koliko puta pokleknemo pred izborom: brat, sestra ili svinje? Koliko puta reagiramo: €žMa bolje je ništa ne govoriti!€œ €žIonako nema koristi….ene se to ne tiče Mislim da bi bilo bolje drukčije, ali nije moje da govorim… Netko će valjda reći, bolje da šutim…€œ tekst napisan prije 20 god; 

Isus u Gerazenskom kraju, iziđe mu ususret neki čovjek koji je imao legiju zloduha. ÄŒovjek se nije oblačio, stanovao je po grobnicama… Vezali bi ga lancima, a on bi pokidao verige…

Isus. ljubitelj ljudi, oslobađa jadnika i dousti zlodusima otići u svinje. Krdo se potopi u moru, čovjek obučen i zdrave pameti, a svinjari u šoku… Izgleda – uglavnom zato što propadoše njihove svinje… I zamoliše Isusa da ode od njih…

Koliko smo u stanju preboljeti naše svinje, zbog daleko vrijednijih stvari? Oslobođenje opsjednutoga nije za onaj kraj ni izbliza poticaj, izazov, koliko je to – uništenje svinja.

Isus je samo zbog čovjeka išao na slamu i na križ. Ni zbog čega drugog. Koliko se dugih stoljeća junačimo kako smo sljedbenici Galilejca? A koliko se brojnih momenata zeteknemo kako oplakujemo svoje svinje?

SVOJE! U tome je problem. Svoje nismo uskladili s Božjim. ÄŒovjek je Božji. Nije naš. I otuda naša nezainteresiranost za njegovo ozdravljenje – i za liječnika.

Koliko bi, naizgled ogromnih problema nestalo u trenutku preuzimanja Isusovih €žcjenika€œ? Shvatili bismo da s našim posjedovanjem možemo jedino održavati kočnice za Božji život u nama. (Nekad se čini da su zbilja dobro održavane…)

Strah pred Isusovim cjenikom je i opravdan, gledajući očima svinjara: što će im više divan romantični proplanak na domak jezeru, kad nemaju svojih svinja?

Opsjednuti sjedi obučen i zdrave pameti, a ljudi ga ni ne primjećuju. Ogroman je strah zbog uništenja svinja…

Koliko puta pokleknemo pred izborom: brat, sestra ili svinje? Koliko puta reagiramo: €žMa bolje je ništa ne govoriti!€œ €žIonako nema koristi….ene se to ne tiče Mislim da bi bilo bolje drukčije, ali nije moje da govorim… Netko će valjda reći, bolje da šutim…€œ

Sve su to naša krda svinja. Neka istina miruje, što se mene tiče! Neka stoji podalje i čeka neke – pozvane da se bore za istinu. Neka ne uznemiruje moje krdo, neka ono mirno pase… Neka se bučno otkrivanje istine i događa, ali nikako ne u mojoj blizini, a još manje na moj račun! Na račun moga krda!!!

Tako i ono mudrog Siraha ne dopire do mene: Do smrti se bori za istinu, i Gospod će se boriti za te!

Borba Gospoda za te, za me, protiv cijele legije, završava neshvaćanjem: Zamoliše ga da ode iz njihova kraja…

A mi računamo da nam je dovoljna sigurnost s pokojim krdom svinja…